Prvi simptopmi koji mogu ukazati na pojavu crijevnih parazita, najprije kod dijece su: tamni kolobari oko očiju, neprestano kopanje po nosu, nervozno ponašanje, nedovoljna strpljivost u igri, nemirno prevrtanje u snu.
U takvim slučajevima djeci se redovito davao čaj od vratića (Tanacetum vulgare) ili pelina (Artemisia absintium). Kada ustanovimo da dijete ima (bijele) gliste, mora piti mlijeko u koje stavimo zgnječeno česno češnjaka. Ako dijete to ne podnese, dat ćemo mu to pomoću klistira.
Dobro je kad odrasli pomisle na mogućnost parazitarnog oboljenja i počnu što prije s liječenjem, jer znamo da te bolesti teško oštećuju čitav čovječji organizam. I dandanas preporučamo ovakav oprezan postupak. Blijedo dijete, stalno umorno, neraspoloženo i nervozno ima, možda, gliste i treba ga pregledati.
Naime, ako ne pomislimo na gliste, može proći i više godina da se toga sjetimo. Pravo se stanje otkrije tek pri pregledu stolice i krvi. Jadno dijete mora zbog nepažnje živjeti i nekoliko godina s tim zlom. U takve je djece također otežan odgoj jer nisu vesela ni poslušna.
Male gliste (oxyuris vermicularis) i obične (ascarides)
narodni lijek za glistePotpuno je krivo ako parazitsku nevolju smatramo neškodljivom ili nužnim zlom, iako su to većinom male i obične gliste, mogu osjetno oštetiti zdravlje. Oksiuri, male gliste oko 1 cm duge i tanke kao konac, kao i obične gliste, 25-40 cm duge, oko 4 mm debele, izlučuju otrovne proizvode izmjene tvari, koje tijelo upija.
Krvna se slika promijeni, a pogođeno je i opće stanje organizma. Na žalost, oboljenju od glista osobito su podvrgnuta rahitična djeca kojima se i inače slabije opće zdravstveno stanje još više, zbog te dodatne bolesti, pogorša.
Obične gliste (askaride) utječu svojim otrovima na čovjekov organizam vrlo nepovoljno. Iz glistinih jaja koja pojedemo s pov rćem (zalijevanje gnojnicom!), izleže se u crijevu mala ličinka koja putuje kroz crijevnu stijenku u pluća gdje se nastani i dalje razvija. Bolesnik misli da ima jaki bronhitis, a uzrok je oboljenje od glista. Odatle gliste putuju po bronhijama u grkljan i vraćaju se u crijevo. Jajašca možemo naći u stolici još 70-75 dana poslije zaraze.
S time se putovanje odraslih glista nije završilo jer odrasle gliste ne nalazimo samo u crijevima. Katkad se pojave u ustima, ili nosu. Što u bolesnika izaziva užas i gađenje. Mogu prodrijeti crijevnu stijenku i dospjeti u trbušnu šupljinu i uzrokovati opasnu bolest potrbusnice. Mogu zatvoriti otjecanje žuči iz žučovoda i uzrokovati žuticu, ili ih se toliko smota u klupko da zatvore prolaz kroz crijevo, što je opasno po život bolesnika.
Mogli bismo i dalje nabrojati opasna stanja, no i to je dosta. Oboljenje od glista ne treba smatrati neopasnom bolesti. Okolnost da danas raspolažemo neotrovnim biljnim sredstvima protiv glista, pruža nam mogućnost da ih potpuno uništimo. Obje spomenute vrste glista možemo odstraniti preparatima papaje. Papajasan koji se dobiva iz tropske biljke Papaya carica, probavi sve vrste parazita koji žive u tankom ili debelom crijevu.
Biljka papaja je drvenast grm s velikim, smokvi nalik lišćem, samo nešto većim. Plodovi su nalik dinjama. Lišće je djelotvornije od zrelog ploda, pa se zato papajasan i vadi iz lišća ili drugih dijelova biljke. Taj biljni lijek djeluje izvrsno i potpuno je neškodljiv.
Od drugih sredstava gliste uginu, a zatim uginule gliste organizam izlučuje. Papajasan nije otrov, već enzim koji može razgraditi bjelančevine. On, dakle, napadne gliste i probavi ih u crijevu. Želudac, gušterača i crijevna stijenka stvaraju također enzime koji probavljaju bjelančevine, međutim gliste su na enzime neosjetljive.
Enzim biljke papaje, poznat kao papain, potpuno probavi gliste, a da pri tome ne ošteti crijeva. Ti su enzimi otporni prema enzimima u tijelu. Za vrijeme kure Papavasanom treba jesti hranu siromašnu bjelančevinama jer se inače djelotvorni papain veže s bjelančevinama koje se nalaze u mesu, kobasicama i jajima.
Često se pričini da lijekovi protiv glista nisu pomogli jer se paraziti ponovno pojave već poslije kratkog vremena. Uzrok nije uvijek nedjelotvornost lijeka, nego ponovna infekcija za koju smo sami krivi. Po noći, naime, sitne glistice (oksiuri) napuštaju tijelo i legu jajašca u naborima čmara, što uzrokuje jak svrbež. Čovjek se podsvjesno grebe, i tako jajašca dospiju pod nokte.
Poznato je da djeca rado stavljaju prste u usta. pa lako jajašca najkraćim putem dođu u probavnc organe. Mikroskopski sitna jajašca nađu se i na posteljini, odakle pri pravljenju postelje padnu u prašinu, na pod sobe, te se pri hodanju ili metenju dignu u zrak koji uđišemo.
Zato treba u stanu održavati strogu čistoću. U toku liječenja od glista, treba svaki dan brisati prašinu vlažnom krpom, a posteljinu, neminovno. više puta mijenjati. Da se bolesnik ne bi grebao u snu, za vrijeme spavanja obući će tijesne gaćice i tako spriječiti neposredan doticaj s jajašcima. Na sreću, ne moraju svi koji se inficiraju jajašcima imati glistice, jer dobro opće stanje i normalna probava sprečavaju da se ja jašca uopće razviju.
Trakavica
narodni lijek za trakavicuGora od malih glista je trakavica, vrlo ju je teško odstraniti jer se sisaljkama koje ima na glavici čvrsto pripije uz crijevne stijenke. Kad opazimo u izmetu bijele komadiće parazita široke oko 7—10, a duge 10-20 mm, nema nikakve nade da bismo se mogli riješiti toga zla.
Naime, izlučeni komadići su samo spolno zreli dijelovi odrasle trakavice, koji su puni jajašca. Svaka trakavica proizvede stotine tisuća jajašca. Premda se trakavica oslobađa stražnjih dijelova tijela, ipak ne postaje kraća, jerčim se odvoji dio parazita, smjesta izraste novi.
Jajašca dospiju izmetom na đubrište, slično kao i jajašca oksiura i askarida. Zato je opasno povrtnjake gnojiti gnojnicom ili đubretom jer jajašca dospiju na gredice. Za jakih kiša i pljuskova jajašca dospiju na povrće, pa nastaje mogućnost za novu infekciju. Jednako se događa ako se travnjaci gnoje gnojnicom. Jajašca dospiju na travu, pa nije čudo ako se krave i ovce inficiraju na paši.
Poznajemo više vrsta trakavica. Jedući na pola kuhano meso, možemo se inficirati tzv. ikrama goveđe, svinjske ili riblje trakavice. Ikre se razviju u trakavicu samo u našem tijelu. Pasja trakavica je opasnija od široke trakavice koja je duga više metara, dok je pasja trakavica duga samo oko 5—6 mm. Veličina nije važna. Sitan nametnik zvan Echinococcus uzrokuje mnogo veće teškoće nego velika trakavica.
Iako je poznat kao pasja trakavica, ipak se zarazimo i od ovaca, svinja, koza i goveda, a često i od samog psa i mačke. U goveda stvara u plućima mjehure veličine oraha, a svinje ih imaju u jetrima. Posebno treba biti oprezan kad imamo posla s mačkama ili sa psima.
Koliko su ljudi katkad nerazumni u održavanju higijene i čistoće “iako su inače u tome pedantni” vidimo po tome što im se često čini neumjesno kad ih opomenemo zbog toga što su pretjerano ljubazni prema domaćim životinjama. Ne čini im se ništa posebno ako za vrijeme jela glade životinju.
Ne smijemo nikako dozvoliti da nam životinje ližu ruke i lice. Zbog opasnosti moramo od toga odučiti već čisto male psiće. Vlasnici pasa mogu spriječiti infekciju svojih životinja ako ih ne hrane sirovim jetrima i plućima.
Po povratku, osobito iz drugih zemalja, treba dati pretražiti stolicu psa. Kad se psi inficiraju, 7—8 tjedana poslije infekcije izlaze izmetom mali dijelovi trakavice sa tisućama jaja. Poljski se miševi također mogu inficirati s pasjim izmetom, a preko mačke koja miša pojede, inficira se čovjek.
Ličinke chinokoka uzrokuju u jetrima čovjeka manje ili veće cistične kvrge. Treba misliti i na to da sredstva protiv parazita djeluju samo u crijevu, a da su u jetrima sasvim nedjelotvorna.
Opasno je kada se iz jajašca razvijaju u crijevu male životinjice koje probiju crijevo, pređu u krv i krvotok. U tom slučaju nastanu po cijelom tijelu cistične kvrge velike kao glavica pribadače pa do veličine dječje glave. Takvo je stanje toliko opasno da može nastupiti i smrt. Zato ne smijemo biti ravnodušni prema opomenama, kako treba oprezno postupati s domaćim životinjama.
Naravno, mogu nam biti prijatelji i pričinjati veselje, ali samo tako da nam to ne škodi i ne ostavlja posljedice. Treba upozoriti i na turistički promet stranaca. Neki dolaze sa svojim životinjama, a to povećava mogućnost infekcije. Zato moramo biti još oprezniji i još više paziti na osobnu higijenu i čistoću.
Suzbijanje trakavice nije tako jednostavna stvar kako bi čovjek mislio. Dr. A. Vogel, napisao je u svojoj knjizi da je nekom dječaku uspio, posebnim liječenjem i određenom hranom, suzbiti trakavicu koja se odupirala svim kemijskim lijekovima.
Evo i recepta: bezmesna hrana, mnogo povrća i voća, osobito mnogo sirove mrkve, nikakva kruha, krumpira ni kolača i drugih jela od brašna.
Ručak: “lonac”, tj. nekoliko vrsta povrća — leću, mrkvu, luk i češnjak skuhamo u loncu. Možemo dodati hrena. Dva puta dnevno treba pojesti 4-5 viljuški sirovoga kiselog kupusa.
Doručak: natašte pojesti punu šaku otrijebljenih koštica od bundeve i punu šaku nezaslađenih brusnica (Vaccinium vitis idaea). Sve zajedno treba dobro sažvakati. Sat kasnije popiti 1—2 šalice “trakavična” čaja koji ne smije biti zaslađen. Čcšnjakov sok u mlijeku možemo piti uz put, bez štete.
Recept za čaj protiv trakavice:
5g praška od aloje (Alocs). 20 g kore od krušine (Rhamnus frangula), 20g lišća od sene, 25 g korijena odoljena (Valeriana officinalis) i 30g paprene metvice (Mentha piperata). Sve smiješamo i 1 čajnu žličicu te mješavine stavimo u šalicu; zatim prelijemo sa 2dcl kipuće vode (čaj se ne smije kuhati!) i pustimo da stoji 10 minuta.
Postoji i drugo, mnogo radikalnije sredstvo — prašak Kamala. Jedna, puna čajna žličica toga praška odstrani i onog parazita koji se sisaljkama dobro pripio uz stijenke crijeva. To sredstvo možemo davati odraslim ljudima i životinjama.
Manje grubo i jako sredstvo koje je isto tako djelotvorno je Papayasan, ali ga treba uzimati duže vremena. Treba paziti da imamo redovnu stolicu. Ne smijemo zaboraviti da protiv trakavice dobro djeluje i Biocarottin i kapljice protiv trakavice.
Kad trakavicu odstranimo, moramo dobro pregledati izmet da vidimo jesmo li uspjeli izlučiti i glavicu. Ako glavicu ne vidimo, moramo još 2—3 tjedna nastaviti s liječenjem. Ako prvi dan liječenja nema uspjeha, treba drugi dan liječenje ponoviti. Dobro je ako jedanput na dan damo klistir sa češnjakovim mlijekom, što je nadasve preporučljivo.
U tvrdokornim slučajevima treba uzeti još pola žličice Kamala praška na dan. Izlučene trakavice ne smijemo baciti u smeće, ili među otpatke, nego ih spalimo, ili zakopamo duboko u zemlju. Kad su ikre trakavice otporne protiv svih sredstava, upotrijebit ćemo korijen šipka (nara, Punica granatum).
To sredstvo s uspjehom upotrebljavaju u Africi. Možemo uzeti ujutro i naveče punu čajnu žličicu praha od tog korijena, ili pak skuhamo čaj od korijena i popijemo dnevno dvije žlice toga uvarka.
Nema komentara:
Objavi komentar